Negdje daleko guši te nemir,
pa prebireš po kriptama svojih snova
i u mraku pod prstima prepoznaješ maske.
Dok tražiš neku vedru, koje nema,
poželiš da novo jutro dočekaš čista
i konačno jednom pokažeš svoje lice,
ali što možeš dati takva
kad nitko te stvarnu ne zna,
jer sve si, koji su došli ti preblizu,
otjerala ukravši im duše,
a isčupana srca spremila pod tjeme
opijena kletvom da tek tako ćeš moći
ostaviti trag u nečijem životu.
5.11.2008