Srela si me, sad već nebrojeno puta.
Tko zna što ugledaš u mojim očima
kad nam se pogledi nervozno sretnu,
tko zna...
Mogao bih tako dovijeka,
pamtiti tvoje pokrete, samoću,
ali što ću kad te netko uzme,
netko tko ne zna šutjeti,
već obuzet time što si takva
prozbori čim te osjeti u blizini?
Mogao bih tako zauvijek,
ali kako ću si oprostiti tišinu
dok u sebi tražim pravu riječ,
dostojnu onog što mislim o tebi
dok propadnem svaki put kad si okrenemo leđa?
13.10.2008