Pa što ako je tolikima bolje
i njihova veselja više vrijede
od trena kad sretnem joj pogled?!

Pa što ako je toliko gladnih
i na umoru nitko ne plače uz njih,
zar je baš samo na meni
da vjerujem da možemo bolje
i da jednog će dana zavladati mir?!

Preslobodan preskačem gradove
i ne mori me što moćnici pritišću
jer znam da i tome će jednom doći kraj,
još samo trebam zažmiriti
i prestati brinuti tuđe brige –
tad počet ću živjeti za sebe
i tako snažan možda nađem put
kako pomoći bar najmanjem od svih.

Pa što ako sam najgori?!
Pa što ako nisam najbolji?!

21.9.2008