nedjelja, lipanj 24, 2007
Sad znam da moja je šutnja dok sam volioznačila više od tvoje glume o onome što zoveš ljubavlju.Kad shvatiš biti će prekasnojer nisi zaslužila da itko pati jer te voli.Nisi dostojna ljubavi, velike i snažne,uzet će te netko plitak i jadan,preslab da prozre tvoje maske,preglup da dopre do tvog srca,netko spreman potrošiti život u prazno.Koga ćeš tražiti da sjedne za stolpa da mu u lice pljuneš lažima da voliš?Tko će te stvarno voljeti bar dijelom moje ljubavi, moje želje?Hoćeš li i tome lagati, varati,isprobavati ga kako te savjetuju,pričati mu o djeci sa figama u džepu,razgolićena postizati ciljeve,drugim servirati svoju istinudok njega uvjeravaš da je najbolji,da bez njega ne znaš i ne možeš,da jedini je s kojim želiš zauvijek?!Hoćeš li moći tako?Namrštena, ljuta, kad jednom ostariš,kad sijede ti vlasi prekriju tjeme,kad u tome kome ćeš isisati životugledaš prazno tijelo, osušenu lešinu,kako ćeš pogledati istini u oči?Što ćeš ugledati u ogledalu kad zagledaš seu te varljive prozore svoje duše?Htio bi da vidiš moju sreću,ono što si mogla imati.Jer ja sam te jedini volio,baš takvu kakva jesi.A vidjet ćeš da si izgubilasve što izgubiti mogla,život, vjeru, nadu, srce, sreću.Jer za ljubav nisi znala živjeti.24.6.2007