Tu gdje sad stojim pao sam prvi put.
Nevidljiv drugima, uvijek me nosio
i zbog njega sam sve što jesam.
Naglo je nestao i pustio da vidim
kako me lako možeš podići svojom prisutnošću.

Tamo gdje smo zajedno ležali pao sam drugi put.
Kad već sam vidio muke koje će proći,
bez najave je ugasio svoju svijeću
i bez rastanka ostavio prazninu,
ali me zadržao u tvom zagrljaju koji liječi.

Treći put sam pao kad si rekla da odlaziš.
Njihove duše tek tad su zasvijetlile,
tvoja toplina tek tad je isparila
i tek sam tad izgubio tlo pod nogama,
jer tebe više nije bilo da me miriš.

Previše mi značiš da te pustim,
previše ti značim da me tako ostaviš.
Neka bude kako želiš.
Ali ne proklinji me jer neću odustati.
Samo ti me znaš podizati,
samo s tobom želim živjeti.
Molit ću te, uvijek. Budi uz mene.

5.8.2007