Kao da moram ispisati novi list,
nikako da smirim dušu šutnjom,
jer dopire do mene zov ljubavi i boli,
tih dragih mi simbola života
koji me nose dok u mislima
prelijećem poljima njenog zavičaja,
zabranjenog mojim dodirima.

Nema mi druge,
nego da pisanjem pročistim srce
i sve što sanjam prinesem stvarnosti,
pa se uvjerim da nada ne umire
zbog boli što obuzme dušu,
samo zato jer ljubav zna put k pobjedi!

Poslije svega, riječi ostaju,
postaju znamen ustrajnosti
i uvijek me nanovo vrate kad posumnjam.

13.8.2007
Volim te Tihana