Tog jutra možda osjetiš
da ono malo dobrote nestaje,
kao i svo zlo kojim sam griješio
pritisnut tvojom ohološću.

Tog jutra postat ću slobodan,
jer izdržati tvoj muk
i kurvinjske kritike dobrih namjera
ni dana više nisam mogao.

Spreman ću, tog jutra,
prihvatiti što me dospije,
bio to zaborav, bila to vječna patnja.
Ostat će stihovi, da sjećaju.

---

Tebi ću olakšati, nestat će smetalo,
uvrede koje umišljaš prestat će tog jutra.
Sebe ću spasiti da ne postanem sličan tebi,
doći ću na korak do vječnosti.

U nadi da mi drugi neće uzeti za zlo,
u vjeri da sam bar nečim zaslužio mir.

11.10.2007