subota, studeni 15, 2008
Kad za nekog od nas ugasi se sunce
i kad umuknu ptice, nestane šapat,
bit će prekasno da razmijenimo pogled
i pustimo dušama da si oproste.
petak, studeni 14, 2008
Premalo je slobode
jer u novom svijetu
predanost obvezama
nije pruženje ruke koja traži ideale,
već gramzivost i želja da postanemo bolji
od svih koji nalik nama bolje glume
i tupo se hrane sjajem onoga što stiču,
dok nesvjesni postaju roblje odabranih,
žrtve svoje pohlepe.
Sami sebe bacismo u okove,
nemoć osjetimo tek kad prekasno naslutimo
da mirni možemo bolje...
kolovoz, 2008
četvrtak, studeni 13, 2008
Kažiprst sudbine na nju mi pokazuje,
kao primjer one koju treba žaliti
jer kad voli u prstenju ćuti moć,
a novim imenom udiše odvažnost.
Ne znam kako je kada žena voli,
znam samo da nije dala ništa
osim tijela koje nudi svima
i bjesnoće kojom je izjedena.
Nikad neću saznati kako žena voli
jer više ni ne tražim ljubav.
Raduje me da bar ona će je naći,
kad joj dragi kupi dijamante
i obriše joj jednom za svagda
strah od giljotine bezvrijednosti.
6.9.2008
srijeda, studeni 12, 2008
Dođi i pričaj mi o sebi,
reci kako je biti mlad
i ne skrivati pogled
kom vješto prijete lopovi
jer imaš snage živjeti
ono u što nam vjera kopni.
Reci mi čuješ li
što pričaju tko si
i slute li da dolaze
nove tajne, novi svijet.
Uvijek kad me pogledaš,
ja prvi sklanjam oči
i po tome znam
da moje vrijeme prolazi
i da nikad neću moći
održati korak s tobom.
15.9.2008
Pa što ako je tolikima bolje
i njihova veselja više vrijede
od trena kad sretnem joj pogled?!
Pa što ako je toliko gladnih
i na umoru nitko ne plače uz njih,
zar je baš samo na meni
da vjerujem da možemo bolje
i da jednog će dana zavladati mir?!
Preslobodan preskačem gradove
i ne mori me što moćnici pritišću
jer znam da i tome će jednom doći kraj,
još samo trebam zažmiriti
i prestati brinuti tuđe brige –
tad počet ću živjeti za sebe
i tako snažan možda nađem put
kako pomoći bar najmanjem od svih.
Pa što ako sam najgori?!
Pa što ako nisam najbolji?!
21.9.2008
Još jednom iz početka moram
sve zaboraviti tajne koje znam
jer ne donose mi blagoslov već tugu
riječi slobode kojima vas nosim
dok u vama titra želja otkrivenja,
sve do trena kada postanete bolji
i ispunite mi srce sumnjom
da ni u vama nema vjere.
16.10.2008
ponedjeljak, studeni 10, 2008
Skupljaju se poput popadalog lišća
živa sjećanja na sasušene nade,
a kovitlac vjetra ih raznosi i diže
da ih razbaca po životima stranaca
koji glumom plahih preuzimaju vlast
i malo po malo guše svu dobrotu,
gase svjetlost za koju vrijedi živjeti.
16.10.2008
Ne mora me branit netko treći,
bez imena i bez lica,
samo zato što tebi sam sramota,
pa te smeta kad svrneš pogled
i u prošlosti uvijek iznova
ugledaš nečistu savjest.
9.11.2008
Da mi je sada taj suton
i ti mirna dok isto kao more dišeš.
Blagi dugi val
koji me uspava kad trebam mir,
a srce mi doziva i snagu vraća
jer želi da othrvam se struji što guši – za nas!
25.10.2008.
nedjelja, studeni 9, 2008
Srela si me, sad već nebrojeno puta.
Tko zna što ugledaš u mojim očima
kad nam se pogledi nervozno sretnu,
tko zna...
Mogao bih tako dovijeka,
pamtiti tvoje pokrete, samoću,
ali što ću kad te netko uzme,
netko tko ne zna šutjeti,
već obuzet time što si takva
prozbori čim te osjeti u blizini?
Mogao bih tako zauvijek,
ali kako ću si oprostiti tišinu
dok u sebi tražim pravu riječ,
dostojnu onog što mislim o tebi
dok propadnem svaki put kad si okrenemo leđa?
13.10.2008
subota, studeni 8, 2008
Prepoznat će nas po tome koliko je ljubavi u nama...
petak, studeni 7, 2008
I taj puta,
slijepljena o mene,
u postelji si dahom dala srcu da se nada da smo jedno,
a noć-dvije poslije ispalo je da ne postojimo
jer ne vjerujem da možeš biti takva a godine radosti nešto lažno.
I taj puta,
činilo se k'o da daješ sebe
jer naučila si tu vrijednu vještinu,
kako pritajeno glumiti da ti je stalo,
a svaki korak izmučeno pretvoriti u dramu.
Namještena stvarnost, sablazan tvoje blizine.
Možda bi mi trebalo biti lakše
jer...
Taj puta,
bar nisi tražila ništa zauzvrat,
bar si konačno pokazala tko si.
rujan 2008.
četvrtak, studeni 6, 2008
Vjernost nema granica.
Kao ni laži.
Ali lašci ne ostaju vjerni.
Bježe.
Razišli se svirci pod prozorima.
Spuštene rolete.
Bolest je teža u samoći.
Grize.
Zagrijane zajedničkim suncem,
tople su riječi nekad davno milovale tvoje uške
i još i mlačne, iako već prekasno,
pozivale da čuju što govori tvoje srce.
Nisu ih gušile sjene zaraslih krošnji
i puzavog zagrljaja izgubljenog vremena,
tako meke bile su ono što ti godi
i nisu smetale jer su sjećale na ljepotu.
Obostrani bijes je naglo zakucao čavle
i zabranio mi otvarati vrata dobroti,
miješao je slane suze s opojnom zloćom,
pritisnuo i prijetio da me ispuni mržnjom.
Ni ta te grozota zaboljela nije
jer za tebe vrijedi da je lakše u svemu upamtiti loše,
pa si u nadi da otpuštam u naše ime
pronašla radost što sam izgubio vjeru.
Bolna je tišina potvrdila da ne postojiš
i polovičan sam morao dalje,
tražiti zrnca koja sjaje u kaljuži i u blatu
jer ovaj put znam bolje kako stvari stoje
i znam da sve što izdaleka sjaji
samo tebi može biti nalik
kad u haljini od zrcala i sjajnih ploča
hvataš odsjaj i na prostirku mamiš naivne.
Odama sam morao zahvaliti što postoje
i svaki njihov osmijeh koji na tren vrati mi slobodu
urezati u korteks da ne nestane poput tvoga lica.
To je ono što te buni, što diže te da vrištiš,
pokreće da poravnaš stare ceste pune graba,
izrovane grijesima koje sada puniš propustima drugih
i živiš u nadi da time postaješ netko
tko će jednom naučiti koliko vrijedi iskreni osmijeh.
6.11.2008
Neću ništa izgubiti
ako odlučim da više nikad neću
prelako srce davati na dlanu
i ostavljati komadiće duše
razbacane gdje nije im mjesto,
među vama zbog kojih samo boli
biti onaj koji govori što osjeća.
Neću ništa izgubiti
dopustim li sumnji da me koči,
samo ću svjestan da mnogi od vas glume
braniti dušu od novog jada
jer razbiju me uvijek nove suze
kad moram dalje od onih koje nađem
i od kojih bi uvijek htio više.
17.10.2008
srijeda, studeni 5, 2008
Negdje daleko guši te nemir,
pa prebireš po kriptama svojih snova
i u mraku pod prstima prepoznaješ maske.
Dok tražiš neku vedru, koje nema,
poželiš da novo jutro dočekaš čista
i konačno jednom pokažeš svoje lice,
ali što možeš dati takva
kad nitko te stvarnu ne zna,
jer sve si, koji su došli ti preblizu,
otjerala ukravši im duše,
a isčupana srca spremila pod tjeme
opijena kletvom da tek tako ćeš moći
ostaviti trag u nečijem životu.
5.11.2008
Želio bih pokušati javno zamoliti vlastitu mamu i poznanike koje vrijeđaju komentari koji se u posljednje vrijeme pojavljuju, da prestanu svojim protukomentarima odgovarati. U protivnom će se blog pretvoriti (već pomalo i je) u cirkus u kojem se publika divi gradiranju mržnje.
Ne znam zašto vas muče komentari osoba koje su toliko sigurne
u sebe da moraju koristiti anonimnost kako bi promicali
svoje istine. Dozvolite da isključivo ja odgovaram, ukoliko
osjetim potrebu. Pristup koji se koristi mi je dobro poznat
(kao što je i drugoj strani poznato da ne znam prešutjeti)
i jedini cilj je upravo uznemiriti. Mene ne može previše
uznemiriti jer sam navikao na takve i slične igrice za trajanja
te „žali-Bože“ veze s *. Ali vidim da vas smeta i uznemiruje
više od mene.
Preporuka – ako već i čitate, sjednite na miru u meku foteljicu i
nasmijte se.
Jer to je ono što oni ne mogu.
utorak, studeni 4, 2008
Sve mi je bolje, al' i dalje sjećanja živim
i koračam oblacima nepotrebnog ludila
kad prkoseći samom sebi dokazujem laži
jer svakom tvom strahu dajem da diše
ne bi li me slomio i uvjerio da si u pravu.
Toliko bijesa i muke, ruganja i smijeha,
sve zbog godina snova i raskoši vanjštine,
ružne ljepote i vražjih toplih riječi.
Ne, nisi u pravu kad mi prijetiš,
ali moja je krivnja veća
jer samoću sam predao prelako,
popustio jer uz tebe sam našao snove
uvjeren da to malo što pričaš nisu varke.
25.10.2008
Hoćeš li, novinarko, da ti pomognem pa ti registriram domenu www.IMEPREZIME.com za tvoju "klijenticu" (ili tebe, ako se stvarno radi o podvojenosti)? Da sad opet ne vučem to ime i prezime i reklamiram ju/te... Pa da možete lakše iznijeti sva silna imena i prezimena - vidim da žudite za tim :-D, a nikako da nam date adresu (ili opet samo jedna od laži?) da pogledamo sve te materijale za Uskok i ostale.
Pročitaj kompletan post
Zar vam toliko smeta
što priznajem lako sve što mi se niže,
da vam ni imena tuđa više nisu sveta?
Kad ne znate čime bi dirnuli mene,
a dobro me znate, ja poput vas nisam,
krećete na one koji skrivili vam nisu,
pa ni krivi ni dužni pomažu da se sazna
sve ono što odavna nije vam na slavu,
potvrdu daju da ipak sam u pravu.
Dok mislite da time pokazujete snagu,
nestajete, mali, bezdanu na tragu,
jer šuljate se, nijemi, u krinkama lažnim,
prestrašeni, jadni, bez imalo bjeline,
pogaziti spremni (vama) nepoznate ljude
ne bi li nahranili nezasitne taštine.
Možete me gazit', ja bar znam tko ste,
riječi me vaše više mire nego pale,
a laži me slomit' ionako nikad nisu znale!
No, ne blatite druge jer vam nisu krivi
i nije moj grijeh što strah u vama živi,
pa ne znate kako im pogledati u oči
jednom kad morat ćete pred njih doći!
3.11.2008.
ponedjeljak, studeni 3, 2008
Vidim da se dvoje anonimaca našlo napadati kako obitelj tako i ostale prijatelje i poznanike, pa eto moje priznanje, uz zamolbu da što prije (ipak su u pravu, zar ne?) i u pogledu imovine koju posjedujem podnesu prijavu Poreznoj upravi kako bi se utvrdilo činjenično stanje prije kraja 2008. godine.
Pročitaj kompletan post
Sve tuđe moraš proglasiti lošim
kad negdje pored
lakoću i bezbrižnost pretvaraš u brige,
samo zato jer naučena na žrtve
nisi spremna na borbu
i umišljeno vjeruješ da si bolja
ako šutiš i koristiš svoj osmijeh
ne bi li stigla kuda žarko želiš
i uvjerila sve u ono što ti laska,
jer poput njih za sve tražiš potvrdu.
Sve to moraš, znaš,
baš kao što ja moram protiv vas
prokazati varke, podignuti glas
ne bih li nekom ponudio spas
prije nego i njemu isišite život
31.10.2008
nedjelja, studeni 2, 2008
Opet se skrivaš iza tuđih imena
i nepoznati neki u tvoje ime vrište
jer ne znaš sama suvislo reći
što te natjeralo da postaneš ruglo
i sve kojima je stalo tužbama zasipaš
samo da ne nestaneš iz njihovih misli.
Utišati me neće ni istine ni laži
jer sve što ovdje pišem živim,
a u tome nema privida i varki,
čak i ti sve to dobro znaš.
Ja ne pišem tebi, nevjernoj i hladnoj,
već sipam riječi da se sjetim
i da drugima, kad naiđu na slične,
otvorim oči da ne zakasne poput mene
i ne zaprijeti im stvarnost
krađom duše i dobrote
jer takvi poput tebe ne rade drugo nego kradu.
2.11.2008
Dal' da se branim ili da prešutim?
Uobičajenije za mene bi bilo da se branim, ali... neću. Samo par sitnica (hah, rekla bi "novinarka“ činjenica) jer vidim da se anonimusi osjećaju pozvanim vrijeđati. Plitko. Zapravo, ovo možda djeluje kao obrana, ali nemam se od čega braniti... Samo se ponavljam jer vidim da treba jer su neki malo zalutali.
Pročitaj kompletan post
Nema potrebe da svakodnevno dodajete iste komentare (što opet govori o rječitosti i vašoj „novinarskoj“ vještini). Ne smeta mi, ali statistički „jača“ ovaj blog i diže mu rejting, što je potpuno nepotrebno.
Pročitaj kompletan post
subota, studeni 1, 2008
Možda sam u pravu, kad pričam da ne vrijediš,
ali sve što me snašlo bez tebe ne bi bilo isto
i ne bih nikad podigao pogled prema nebu,
ne bih naišao na sve te drage ljude...
Možda sam u pravu, kad pričam da ne vrijediš
jer uz tebe bih i dalje bio samo lutak,
sputan tvojim sumnjama i strahom,
nesvjestan nemira kojeg skriva privid ljubavi
a koji guši podlo u tišini
uvijek kad sa jedne strane žive interesi.
Možda.
25.10.2008