ponedjeljak, lipanj 30, 2008
Kad te izdaju oči koje ti svako jutro iznova obećaju život,
nije tuga što osjećaš, nego nemoćni bijes.
U trenu, trajno, svako sjećanje postaje uvreda, bol.
Kada ti obrazi koji te smijehom bodre dok boluješ priznaju da su lažni,
ne ustaješ pun nade, ne pomišljaš da sve je ružan san.
U tišini pustaš jecaj jer znaš da nestaje dobrota.
Makar ne žališ što si uzvraćao pogled spremno dajući sve,
makar ne žališ što si volio te obraze (a i sad ih srećeš u snima),
prestaješ postojati naivan i pun dobrote,
postaješ poput drugih i na vagu stavljaš sve što ti govore,
a ono malo ljudskosti poželiš sakriti daleko od svijeta
u strahu da će te netko novi pregaziti u svom putu prema „gore“.
26.6.2008
subota, lipanj 28, 2008
Oblaci išibani bolnim bljeskom, osnaženi krikom kojim razapeti među nebom i zemljom kupuju dostojanstvo kod nas sitnih, nevidljivih promatrača, odjednom prestaju biti slučajni putnici, lutalice koje švrljaju na rubovima svoje fronte. Granice nestaju kad crni vrtlog zavlada svojom zadivljujućom snagom i započne nekom nesnosnom tišinom dozivati svakoga od njih. Kao da ih upija, vuče, svi spremno kreću kao na zapovijed, bez sumnji, bez grča. Upućeni bi razvili priču o najobičnijem meteorološkom fenomenu, razlici temperatura i tlakova, sve bi tako lako objasnili i neukim i učenim i premudrim. Ne bi primijetili prisilu, sudar svjetova, zakon jačeg.
Pročitaj kompletan post
petak, lipanj 27, 2008
Kad te vidim, vilu,
žalim što me pregazilo vrijeme.
Opečen sumnjom, izdan i pokraden,
ne znam što ti mogu ponuditi
osim bora i radosti što postojiš...
Premalo, vilo, jer ti zaslužuješ više.
22.6.2008
utorak, lipanj 24, 2008
Bojiš se svjetla jer znaš da vide tko si,
bojiš se mraka jer slutiš što u tebi diše.
Bojiš se živjeti jer ne znaš kako ljubiti,
kad i danju i noću viđaš utvare
među darovima koje nebo šalje
kad ti na put postavi vjerne čuvare
spremne žrtvom potvrditi tvoje uspjehe.
21.6.2008
srijeda, lipanj 18, 2008
Nije važno što me nisi voljela. Kao da jesi.
Nije važno, tebe ne brine što će me zaboljeti,
kad sve to na tvoju dušu jednom udari
baš kao što moju razdire što ne znam oprostiti.
Nije važno što ima dana kada poželim
da sve ti se vrati, da osjetiš bol.
Nije važno.
Samo se zajedno pobjeđuje.
A ovako... Ovako se gubi i postaje netko drugi.
Nije važno. Odavno smo prošlost.
Nije važno, jer ti znaš da postoje bitnije stvari.
A ja, ja ne znam što je to postalo bitnije od nas.
Nije važno.
Bitno da kad kradeš, ti uživaš, ludo moja.
14.6-18.6.2008
utorak, lipanj 10, 2008
zbog nevažnih riječi koje nisam ni čuo
gutala si suze i, iako si znala da uvijek praštam,
voljela primati potvrde da još sam tvoj...
svaki tvoj plahi „oprosti“ za nebitne stvari
milovao je dušu i činio me mekšim,
predavao me, toliko me zazivao da te ojačam,
da te gurnem korak bliže čemu težiš,
gubitku straha, snazi koje sam imao previše.
crpila si to što sam tako rado davao
i jednog dana postala nešto drugo:
riječi su počele boljeti jer u njima nisam vidio tebe,
tijelo je, kao bez duše, postalo hladno,
svi dotad bezvrijedni su postali važniji od mene,
a sve što sam činio sakrila si u prošlosti
braneći se da ne činim dovoljno, da nije mi stalo?!
ne znam što si postala.
nešto pogrešno, nešto meni strano.
ne znam što si postala,
ali boljelo je što ne želiš reći
i puštaš da u ime ljubavi gubim dostojanstvo
i tražim način kako ti oprostiti
to da sam postao netko drugi,
ranjen lažima da bar na tren si bila moja.
6.6.2008
petak, lipanj 6, 2008
Učim polako,
sa leđa dok posmičem
onu bol koja nastane
kad osjetim da ne znam bez tebe,
kad osjetim da druge samo prolaze.
Ne učim od drugih,
ne znače mi tuđe riječi, kao tebi.
I boli me opet iznova
svaki kutak srca dok istišće krv
i tjera te da umreš, da zaboravim.
Učim u boli,
ali ne plačem više
jer otkad te nema prejeftino darujem suze,
a u svakoj samo tvoje ime, meni tako vrijedno.
Drugi to ne vide.
(Ali, možda su u pravu.
Nisi dostojna da mi vrijediš.)
27.5.2008
nedjelja, lipanj 1, 2008
Sakrij se daleko,
među druge koji ne razumiju,
samo da nama ne pokazuješ lice
s kojeg ne možeš isprati grijeh,
dok njima možeš pričati o patnji,
i sebično se opet prozivati žrtvom,
samo zato jer se ne usuđuješ
pogledati što ostaje iza tebe.
Sakrij se kako znaš
ispod tuđeg kišobrana
i dodirni ruku koja ga otvorenog drži
spremna uzeti što se ne smije,
a što ispruženo nudiš
samo da doživiš novu tugu.
Sakrij se u novom svijetu,
promijeni sve što držiš svojim,
nestani tiha i ponosna, šuti...
Sakrij se, za sebe.
Ali ja znam tko si.
28.5.2008