utorak, travanj 29, 2008
I ti ćeš doživjeti
da dani i noći postanu nebitni,
dok sve tajne mole da ih otkriješ
jer tako si blizu i konačno vidiš
da dalje ne znaš sama.
Tek tada ćeš postati
što oduvijek si toliko htjela
da lažima si uvjerila i sebe
i povukla nas preduboko,
mene u nepovrat.
Možda se sjetiš
i pomisliš na naše dane.
Možda, ako postaneš iskrena,
poželiš vratiti ukradeno.
Možda ti nebo oprosti.
29.4.2008
nedjelja, travanj 27, 2008
Kako znaš da naklonost koju daju
nije poput njenih pogleda koji kradu
i vuku te putem na kraju kojeg čeka praznina,
tako stvarna i slična duši lupeža?
Kako znaš da ne gledaju te tajno,
očima koje nisu odraz duše
nego hladno mrtvo urešeno staklo,
dok zamišljaš da vjeruju u tebe?
Kako znaš da dodiri koji tebe traže
i riječi na koje uzvraćaš toplinom
nisu tek korak što izmiče ti stolicu
nakon što te omčom zagrle i svežu?
Kako znaš da istog dana neće pogaziti
sve što ti prostire kao dokaze ljubavi,
tebi koja/i znaš da takvo što ne postoji
jer kad osjećaš ne trebaš potvrdu?
25.4.2008
srijeda, travanj 23, 2008
Suton nad rijekom.
Razlivene boje ugašenog sunca
daleku prijetnju isparanih oblaka
pretvaraju u ogromno platno
koje mi krade osjete
dok zajedno sa šumom mirnog toka
šapuće o tajni koju smo zaboravili.
Koliko uprljanih duša
sada uzdiže svoj pogled
i može li itko od nas osloboditi srce
zarobljeno varkama prošlosti,
samo zato jer nebo nam šalje
pozdrave vječnosti koja na nas čeka?
Okovani zemaljskim,
od dužnika tražimo isprike,
a darovanu sigurnost
odbacujemo za šaku privida
kojim nas hrane hladni i bezvrijedni
21.4.2008
utorak, travanj 22, 2008
Kud upirete pogled,
vi što prerasle ste sebe
a ostale manje nego ikad
jer bez imalo poštovanja
sav naš trud pribrajate sebi?
Što sljedeći je korak,
sad kad toliko ste vrijedne
da za vas bi pogazili istinu
i u vjeri da ste bolje
prihvatili ma i mali pogled
samo da nas smiri
i potakne nadu da sve nisu takve?
Koliko vremena treba
da prekinete šutnju
i priznate da niste vjerovale
u ono što sad vrijeđate - ljubav?
22.4.2008
srijeda, travanj 16, 2008
Kasno u noći tražim razloge
i pokušavam osjetiti mir
kad lutam poluosvjetljenim gradom
i posjećujem bezimene ulice.
Promatraju li me sjene
ili su svi smiraj našli u snima?
Što skrivaju svjetla,
negdje tajna, negdje ona koja zovu?
Je li samoća ili strah,
jesu li radosti ili loše vijesti
ili netko poput mene traži razloge,
a ne usuđuje se koračati tamom?
9.4.2008
nedjelja, travanj 13, 2008
Prolaze godine
i vrijeme mi sve finije crta bore
oko očiju koje više ne sjaje kao nekad
kad su te smirivale
i čekale tvoj skriveni osmijeh
da se probije kroz zamišljenost
i podari mi radost i mir.
Za tebe sad sam stranac
jer znaš onu skrivenu tajnu;
kako zaboraviti i otići,
osvajati novi svijet,
a sve prošlo prekriti šutnjom
i ne mariti za prevarene duše.
Prolaze godine, tebi sam stranac,
drugima nepoznat jer ne otkrivam ništa
mada sam zbog tebe naučio previše o sebi.
11.4.2008
petak, travanj 11, 2008
Lampe se svojom žutom svjetlošću
zabavljaju mojom sjenom
i kao jedini svjedoci prate moje pohode
kad u miru uspavanog grada
tražim obrise onog što sam živio
u danima koje nikako ne zaboravljam.
9.4.2008
četvrtak, travanj 10, 2008
Nevoljko pristajem na samoću
držan vjerom da naći ću svoj put,
ali kad riječi se spletu sa šumom kiše
sva radost koju danima upijam
postaje teret koji slama prošlost
u kojoj sam pronašao sigurnost.
Trebao bih ovo vrijeme prihvatiti sretan
jer smrvljene trenutke otpuhati će vjetar
bez da će od mene tražiti zahvalnost
kad zauvijek spere grijeh naivnosti
i vjere poklonjene zemaljskom prividu.
Ali tako mi nedostaju njene riječi
da mi potvrde izdaju i vrate vjeru u ljude.
8.4.2008
srijeda, travanj 9, 2008
Ne postoji mir koji traje
jer sve dok za boljim tragam
ono što je prošlo živi sumnjom.
Bez odgovora ostaje prijetnja
svemu što će jednog dana doći,
a ja ne znam mogu li to izdržati.
8.4.2008
utorak, travanj 8, 2008
Kad te usput spomenu
ja divljem vjetru snagu kradem
i ne dam da raznosi sjećanja
jer još u svemu tražim mrvu dobrote.
Ali, ti i dobrota...?
7.4.2008
petak, travanj 4, 2008
Ovih par tjedana koji su nekako pročistili sve, pa tako i moje oblačiće, dali su mi neki polet i sve je počelo izgledati smisleno. Ranojutarnja buđenja, istezanje i razgibavanje, pozdrav suncu i svježem jutru, elan i želja za radom, popunjeni dani, uživanje u samoći.
No, zadnjih dana opet vlada neki čudni pritisak, razvlače se oblaci, naši mali svjetovi utjecani medijima postaju puni tjeskobe. Poludjeli BBB-i ganjaju dotepence ali i zagrebačku mladež drugačijih pogleda, cipelaranje na svakom koraku, generali koji su oduvijek izazivali nevjericu i čuđenje konačno pokazuju pravo lice, policajci me opet zaustavljaju gdje vozim bez pojasa, pišu mi kaznu dok čekaju smjenu i dok ponosno šeću svoje duge cijevi glumeći moć.
Pročitaj kompletan post
Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare