Komentar:
Korisničko ime:
Lozinka (za registrirane korisnike):
Blog - listopad 2007
petak, listopad 26, 2007
Ne prepoznaju me drugi,
jer bez tebe nisam kojeg znaju.
Moje riječi više ne podižu,
moja šutnja više ne smiruje,
moj osmijeh više ne zrači.
Bez tebe nisam kojeg znaju,
a ni sam više ne znam tko sam.
Što sam bez tebe, Jedina?
Tko sam bez tebe, Ljubavi?
Sve da i volim čitavi svijet,
da život, krv svu, dajem drugima,
da radost, dušu, poklanjam,
sve da predam u njihove ruke,
što sam bez tebe?
Samo iscrpljeno tijelo,
samo mrzovoljna duša.
Sretan što drugima dajem,
nesretan jer nisam uz tebe.
Ne prepoznaju me drugi,
jer bez tebe nisam kojeg znaju.
Lutam bez cilja spuštena pogleda.
Čekam kraj.
20.10.2007
jer bez tebe nisam kojeg znaju.
Moje riječi više ne podižu,
moja šutnja više ne smiruje,
moj osmijeh više ne zrači.
Bez tebe nisam kojeg znaju,
a ni sam više ne znam tko sam.
Što sam bez tebe, Jedina?
Tko sam bez tebe, Ljubavi?
Sve da i volim čitavi svijet,
da život, krv svu, dajem drugima,
da radost, dušu, poklanjam,
sve da predam u njihove ruke,
što sam bez tebe?
Samo iscrpljeno tijelo,
samo mrzovoljna duša.
Sretan što drugima dajem,
nesretan jer nisam uz tebe.
Ne prepoznaju me drugi,
jer bez tebe nisam kojeg znaju.
Lutam bez cilja spuštena pogleda.
Čekam kraj.
20.10.2007
stihpostih @ 15:42 |
Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentareTo zlo, koje i u meni živi,
ne izlazi samo,
al' drugi ga dozovu
kad, kao da to žele, pripremaju lance
da me živog vežu
i pokažu mi slabost,
dokažu da ne vrijedim.
I ona koju volim
stoput učini isto.
Pušta da bijes me stigne
i proguta dobrotu
koju životom bi branio
da nemani napadaju.
Ali ovako, protiv nje ne mogu,
unaprijed se predajem
i gubim dostojanstvo.
Dal' da proklinjem ljubav,
jer zaveden nadom
sve što vrijedi gubim,
ili da sretan podnosim
što postajem grešan,
sve sličniji drugima?
25.10.2007
ne izlazi samo,
al' drugi ga dozovu
kad, kao da to žele, pripremaju lance
da me živog vežu
i pokažu mi slabost,
dokažu da ne vrijedim.
I ona koju volim
stoput učini isto.
Pušta da bijes me stigne
i proguta dobrotu
koju životom bi branio
da nemani napadaju.
Ali ovako, protiv nje ne mogu,
unaprijed se predajem
i gubim dostojanstvo.
Dal' da proklinjem ljubav,
jer zaveden nadom
sve što vrijedi gubim,
ili da sretan podnosim
što postajem grešan,
sve sličniji drugima?
25.10.2007
četvrtak, listopad 25, 2007
Uzalud se trudiš, ljubavi,
kad me tjeraš da te ostavim
i u tebi da gledam nešto loše,
da protiv tebe ustanem
i uzvratim ti i porušim mostove
i sa svoje strane, kako si ti već učinila.
Uzalud se trudiš, ljubavi,
jer svaki dan ponovno oživim
i sve što ponekad u bijesni tren zaustim
postaje bezvrijedno jer duša voli
i bez tebe mir nikad naći neće.
Uzalud se trudiš, ljubavi,
sve i da ti pomognem,
pa postanem najgori
i za tebe ne nađem ni jednu lijepu riječ,
nema načina, ja ga ne znam,
kako ugušiti istinu koju duša poznaje.
Ona voli dušu tvoju. Tebe. Kao i ja.
17.10.2007
kad me tjeraš da te ostavim
i u tebi da gledam nešto loše,
da protiv tebe ustanem
i uzvratim ti i porušim mostove
i sa svoje strane, kako si ti već učinila.
Uzalud se trudiš, ljubavi,
jer svaki dan ponovno oživim
i sve što ponekad u bijesni tren zaustim
postaje bezvrijedno jer duša voli
i bez tebe mir nikad naći neće.
Uzalud se trudiš, ljubavi,
sve i da ti pomognem,
pa postanem najgori
i za tebe ne nađem ni jednu lijepu riječ,
nema načina, ja ga ne znam,
kako ugušiti istinu koju duša poznaje.
Ona voli dušu tvoju. Tebe. Kao i ja.
17.10.2007
Tog jutra možda osjetiš
da ono malo dobrote nestaje,
kao i svo zlo kojim sam griješio
pritisnut tvojom ohološću.
Tog jutra postat ću slobodan,
jer izdržati tvoj muk
i kurvinjske kritike dobrih namjera
ni dana više nisam mogao.
Spreman ću, tog jutra,
prihvatiti što me dospije,
bio to zaborav, bila to vječna patnja.
Ostat će stihovi, da sjećaju.
---
Tebi ću olakšati, nestat će smetalo,
uvrede koje umišljaš prestat će tog jutra.
Sebe ću spasiti da ne postanem sličan tebi,
doći ću na korak do vječnosti.
U nadi da mi drugi neće uzeti za zlo,
u vjeri da sam bar nečim zaslužio mir.
11.10.2007
da ono malo dobrote nestaje,
kao i svo zlo kojim sam griješio
pritisnut tvojom ohološću.
Tog jutra postat ću slobodan,
jer izdržati tvoj muk
i kurvinjske kritike dobrih namjera
ni dana više nisam mogao.
Spreman ću, tog jutra,
prihvatiti što me dospije,
bio to zaborav, bila to vječna patnja.
Ostat će stihovi, da sjećaju.
---
Tebi ću olakšati, nestat će smetalo,
uvrede koje umišljaš prestat će tog jutra.
Sebe ću spasiti da ne postanem sličan tebi,
doći ću na korak do vječnosti.
U nadi da mi drugi neće uzeti za zlo,
u vjeri da sam bar nečim zaslužio mir.
11.10.2007
Kao da sam na svijetu živim,
ne postojite za mene,
jer vam, eto, sudim,
i propadam, nečovjek postajem.
Vi ne postojite,
jer rijetko srcu dajete za pravo,
prečesto dušu gušite gadostima
koje uljepšati znate riječima,
sve samo da svidite se istima,
nesvjesni da nestajete.
Vi ne postojite,
jer istinu vješto skriti znate,
maskama samo privid nudite
dok iza leđa jedni druge probijate
hladnim bolima
koje nitko ne bi smio osjetiti.
Vi ne postojite,
vi, koji osjetite da uvijek ste isti,
baš ovakvi, da ne postojite.
A ja?
Ja skupa s vama,
osudom kad se javljam,
postajem prošlost, ne postojim.
17.10.2007
ne postojite za mene,
jer vam, eto, sudim,
i propadam, nečovjek postajem.
Vi ne postojite,
jer rijetko srcu dajete za pravo,
prečesto dušu gušite gadostima
koje uljepšati znate riječima,
sve samo da svidite se istima,
nesvjesni da nestajete.
Vi ne postojite,
jer istinu vješto skriti znate,
maskama samo privid nudite
dok iza leđa jedni druge probijate
hladnim bolima
koje nitko ne bi smio osjetiti.
Vi ne postojite,
vi, koji osjetite da uvijek ste isti,
baš ovakvi, da ne postojite.
A ja?
Ja skupa s vama,
osudom kad se javljam,
postajem prošlost, ne postojim.
17.10.2007
srijeda, listopad 24, 2007
Tu sam.
Jesam li?
Jesam li ovdje,
gdje su mi suze,
gdje su mi riječi,
ili sam tamo
gdje srce luta
i njena duša
gdje diše?
Tražim,
a već sam našao.
Tražim
jer sam izgubio.
Jesam li?
Izgubio.
Izgubljen
zagubio nit
s Jedinom
što me vezala.
21.10.2007
Jesam li?
Jesam li ovdje,
gdje su mi suze,
gdje su mi riječi,
ili sam tamo
gdje srce luta
i njena duša
gdje diše?
Tražim,
a već sam našao.
Tražim
jer sam izgubio.
Jesam li?
Izgubio.
Izgubljen
zagubio nit
s Jedinom
što me vezala.
21.10.2007
Ovdje postajem, stihovima ovim,
siguran da sve će biti kakvo tražim,
jer nije na meni da uređujem svijet,
već samo moram voljeti njenu dušu.
Samo to bit će dovoljno da duše se nađu
i da se naš dom podigne nad bezdanom.
Samo to, jer jednom smo uspjeli.
14.10.2007
siguran da sve će biti kakvo tražim,
jer nije na meni da uređujem svijet,
već samo moram voljeti njenu dušu.
Samo to bit će dovoljno da duše se nađu
i da se naš dom podigne nad bezdanom.
Samo to, jer jednom smo uspjeli.
14.10.2007
Ovaj ja mora otići
kako bi među vas došao
čiste duše, zaboravom smekšan,
neki novi pjesnik
koji Jedinu ne poznaje,
pa, pun vjere u ljubav,
naivno zalud vrijeme pušta
nespreman spoznati
gubitak koji će i njega koštati života.
13.10.2007
kako bi među vas došao
čiste duše, zaboravom smekšan,
neki novi pjesnik
koji Jedinu ne poznaje,
pa, pun vjere u ljubav,
naivno zalud vrijeme pušta
nespreman spoznati
gubitak koji će i njega koštati života.
13.10.2007
Da me samo opet pogledaš,
pa da vidiš kako se s osmijehom budim
dok sreća prekida san
u kome tako lijepa uz mene hodaš
i dok prozborim tvoje ime
hvaleći nebo što mi te sjećanjem vraća.
Najdraža moja, Jedina moja,
zar mi je stvarno zauvijek nestati,
zar ne smijem računati s tobom,
zar sve što smo imali ništa ti ne vrijedi?
20.10.2007
pa da vidiš kako se s osmijehom budim
dok sreća prekida san
u kome tako lijepa uz mene hodaš
i dok prozborim tvoje ime
hvaleći nebo što mi te sjećanjem vraća.
Najdraža moja, Jedina moja,
zar mi je stvarno zauvijek nestati,
zar ne smijem računati s tobom,
zar sve što smo imali ništa ti ne vrijedi?
20.10.2007
utorak, listopad 23, 2007
Ne znaš, draga,
kako je meni kad ti poklon,
zavežljaj pjesama samo za tebe, nosim,
a siguran nisam hoćeš li htjeti
bar uzeti taj libar.
Sve riječi knjige naše su,
ja ih ispisah, a ti ih stvori.
Pa kad ti ih dajem, očekujem sreću,
ali samo me bijes tvoj dočekuje.
Možda je slično onome
kad dolaziš tiho sumnjajući
da nosiš naše dijete...
Ali nije, jer ja te vijesti dočekujem sretan.
20.08.2007
kako je meni kad ti poklon,
zavežljaj pjesama samo za tebe, nosim,
a siguran nisam hoćeš li htjeti
bar uzeti taj libar.
Sve riječi knjige naše su,
ja ih ispisah, a ti ih stvori.
Pa kad ti ih dajem, očekujem sreću,
ali samo me bijes tvoj dočekuje.
Možda je slično onome
kad dolaziš tiho sumnjajući
da nosiš naše dijete...
Ali nije, jer ja te vijesti dočekujem sretan.
20.08.2007
Ti nemaš pravo moliti me išta,
sve dok ne priznaš da nisi u pravu
kad odbacuješ me bez jedne tople riječi
i, svjesna da više ne mogu, puštaš da tonem.
Samo da razmakneš zastore spuštene pred dušu,
pa da praštati naučiš, ta već ti je vrijeme,
osjetila bi život i njegovu puninu,
a ne bi bijesa puna strahovala od sumnji
i šutnjom kupovala vrijeme stvoreno za oprost.
11.10.2007
sve dok ne priznaš da nisi u pravu
kad odbacuješ me bez jedne tople riječi
i, svjesna da više ne mogu, puštaš da tonem.
Samo da razmakneš zastore spuštene pred dušu,
pa da praštati naučiš, ta već ti je vrijeme,
osjetila bi život i njegovu puninu,
a ne bi bijesa puna strahovala od sumnji
i šutnjom kupovala vrijeme stvoreno za oprost.
11.10.2007
ponedjeljak, listopad 22, 2007
Sad kad pratim taj jad, Jedina,
i kad tvoja opravdanja mame smijeh,
sad tek tonem dublje u bezdan
kad svjestan postajem sirove istine.
Ti ne osjećaš niti ljubav poznaješ.
Moje poglede bez pitanja, moju šutnju,
shvatiti nikad niti nisi mogla,
jer ne znaš da postoji ljubav
koja ne ispituje, ne testira, ne gazi.
Tvoje suze koje su toliko pekle
jer znao sam da išibana mojim riječima patiš,
ne vrijede sve skupa kao jedna moja,
isplakana zbog spoznaje da prividom si
uspjela okovati moju dušu o svoje srce.
Voljen od Jedine, kako sam se prevario,
znao sam nasmijan hodati po kiši,
pun zanosa, vjeran pravoj ljubavi.
Ti ne daješ razlog koji bi me učinio boljim,
već sebična dokazuješ što prije nisam znao:
ljubav u tebi je ono što sam poklonio,
a sve što si mi ostavila je jedno veliko ništa.
9.10.2007
i kad tvoja opravdanja mame smijeh,
sad tek tonem dublje u bezdan
kad svjestan postajem sirove istine.
Ti ne osjećaš niti ljubav poznaješ.
Moje poglede bez pitanja, moju šutnju,
shvatiti nikad niti nisi mogla,
jer ne znaš da postoji ljubav
koja ne ispituje, ne testira, ne gazi.
Tvoje suze koje su toliko pekle
jer znao sam da išibana mojim riječima patiš,
ne vrijede sve skupa kao jedna moja,
isplakana zbog spoznaje da prividom si
uspjela okovati moju dušu o svoje srce.
Voljen od Jedine, kako sam se prevario,
znao sam nasmijan hodati po kiši,
pun zanosa, vjeran pravoj ljubavi.
Ti ne daješ razlog koji bi me učinio boljim,
već sebična dokazuješ što prije nisam znao:
ljubav u tebi je ono što sam poklonio,
a sve što si mi ostavila je jedno veliko ništa.
9.10.2007
petak, listopad 12, 2007
Ja doma nemam, zemlja mi ne znači ništa.
Djece nemam da za njih ostajem,
tek žene koje moju tugu svojoj pribroje
i očima suznim propast moju prate.
Što znače mi baka i mati,
brat i prijatelji svi – braća, sestre?
Mogu bez mene, znam. Jači su.
Ja doma nemam, ne osjećam mir,
sjećanja mi njeno krilo za dom nude,
a stvarnost me nesrećom tjera.
O, Bože, smiješ li pritiskati jer živim?
O, ljudi, imate li pravo suditi
mojim pokušajima da dozovem Jedinu?
Najdraži moji, zar ćete me proklinjati
ako vas obučem u crninu
i odem tražiti mir u Očev dom?
Ja doma nemam, ovo nije moj svijet.
I ne vjerujem da će mi suditi
ako odem zbog sebe, zbog vas!
Možda izmolim da me vrate,
da dokažem da Ljubav može pobijediti.
Možda i ne. Zar je bitno?
08.10.2007
Djece nemam da za njih ostajem,
tek žene koje moju tugu svojoj pribroje
i očima suznim propast moju prate.
Što znače mi baka i mati,
brat i prijatelji svi – braća, sestre?
Mogu bez mene, znam. Jači su.
Ja doma nemam, ne osjećam mir,
sjećanja mi njeno krilo za dom nude,
a stvarnost me nesrećom tjera.
O, Bože, smiješ li pritiskati jer živim?
O, ljudi, imate li pravo suditi
mojim pokušajima da dozovem Jedinu?
Najdraži moji, zar ćete me proklinjati
ako vas obučem u crninu
i odem tražiti mir u Očev dom?
Ja doma nemam, ovo nije moj svijet.
I ne vjerujem da će mi suditi
ako odem zbog sebe, zbog vas!
Možda izmolim da me vrate,
da dokažem da Ljubav može pobijediti.
Možda i ne. Zar je bitno?
08.10.2007
srijeda, listopad 10, 2007
Gdje da za tebe nađem lijepe riječi,
kad mi sjećanja mutiš izmišljotinama
a molitve upućene i nebu i tebi
propuštaš kroz dušu kao da ne postoji.
Gjde da nađem lijepu riječ za tebe,
sad kad gubim sve dobro u sebi
i sumnjam u ljubav, u sve što sam znao,
okrnjen, bez svega što ostavih u tebi,
bez štita kojim sam nekad ismijavao zlo.
kad mi sjećanja mutiš izmišljotinama
a molitve upućene i nebu i tebi
propuštaš kroz dušu kao da ne postoji.
Gjde da nađem lijepu riječ za tebe,
sad kad gubim sve dobro u sebi
i sumnjam u ljubav, u sve što sam znao,
okrnjen, bez svega što ostavih u tebi,
bez štita kojim sam nekad ismijavao zlo.
Kažu da Jedinoj slabosti otkrivam
time što iskren šutjeti ne mogu.
Što bi žena sa slabićem
spremnim ogoliti dušu
za njeno prijateljstvo, njeno vrijeme?
Pa kakav je ovo svijet?
Zar svi prijetvorom dišete?
time što iskren šutjeti ne mogu.
Što bi žena sa slabićem
spremnim ogoliti dušu
za njeno prijateljstvo, njeno vrijeme?
Pa kakav je ovo svijet?
Zar svi prijetvorom dišete?
Vidi kud si me dovela.
Umjesto da ih dijelim s tobom,
večeri su moje samo moje.
Stihovima pokapam ljubav,
suzama zalijevam cvijeće
što ga strofama polažem
na papir od mramora.
Tako prolazi vrijeme,
tmina se nadvije, oči sklope.
I opet oživim, u snovima,
gdje te svakog dana gledam
i pričam ti najljepše priče.
Kad svane ili kad me ura prene,
ne sjećam se večernje tuge,
već samo ljubav osjećam.
I znam. Ljubav postoji!
San ili stvarnost? Nebitno je!
Ljubav osjećam!
I opet ću za samotne večeri
tugom ispraćati sjećanja,
suzama moliti da te nebo vrati.
Kud si me dovela?!
8.10.2007
Umjesto da ih dijelim s tobom,
večeri su moje samo moje.
Stihovima pokapam ljubav,
suzama zalijevam cvijeće
što ga strofama polažem
na papir od mramora.
Tako prolazi vrijeme,
tmina se nadvije, oči sklope.
I opet oživim, u snovima,
gdje te svakog dana gledam
i pričam ti najljepše priče.
Kad svane ili kad me ura prene,
ne sjećam se večernje tuge,
već samo ljubav osjećam.
I znam. Ljubav postoji!
San ili stvarnost? Nebitno je!
Ljubav osjećam!
I opet ću za samotne večeri
tugom ispraćati sjećanja,
suzama moliti da te nebo vrati.
Kud si me dovela?!
8.10.2007
Smijem li sumnjati u Put kojim me vodiš?
Čime ćeš opravdati sve odlaske, sve suze?
Hoćeš li me proglasiti krivim?
Hoćeš li me zbog ovih pitanja još više baciti na koljena?
Kako ćeš mi vratiti sve ovo? Kad?
Moram li zahvaljivati što živim?
Zar sve dobro može opravdati sve loše?
Pročitaj kompletan post
Čime ćeš opravdati sve odlaske, sve suze?
Hoćeš li me proglasiti krivim?
Hoćeš li me zbog ovih pitanja još više baciti na koljena?
Kako ćeš mi vratiti sve ovo? Kad?
Moram li zahvaljivati što živim?
Zar sve dobro može opravdati sve loše?
Pročitaj kompletan post
ponedjeljak, listopad 8, 2007
Vidim tvoju dušu, u daljini, grade.
Obrisi tvojih tornjeva, crte spavaonica.
Stabla me raduju, ptice što uz mene lete
dok se bližim i osjećam povratak.
Pogledam ti oči, pa zastanem uz groblje,
nekako si ozbiljan, nešto te smeta.
Bolje da popričam s otišlima,
možda ćeš kasnije navući osmijeh.
Pročitaj kompletan post
Obrisi tvojih tornjeva, crte spavaonica.
Stabla me raduju, ptice što uz mene lete
dok se bližim i osjećam povratak.
Pogledam ti oči, pa zastanem uz groblje,
nekako si ozbiljan, nešto te smeta.
Bolje da popričam s otišlima,
možda ćeš kasnije navući osmijeh.
Pročitaj kompletan post
Idem do kraja, Jedina.
Ne mogu, koliko puta sam pokušao,
ne mogu šutjeti i pustiti tišini
da umjesto mene govori o ljubavi,
jer uvijek posumnjam da nije dovoljno.
Ja idem do kraja
i ništa me ne može zaustaviti.
Odustati neću, previše te volim,
ušutjeti ne mogu, previše se bojim.
Neka me zatvore, ludog,
neka me ismiju, tužnog,
neka me ostave, glupog.
Neka.
Na sve sam spreman,
jer samo jedno želim,
samo jednom se nadam.
Molitve me jačaju i guše svaku sumnju,
kad Beskraj mi odgovara čudima,
ali dobro znaš, Jedina,
da bole tvoje riječi i spotiču me,
pa da noći i dalje provodim plačući.
No, idem do kraja.
Dok mogu, dok ne propadnem,
svjestan što mi donosi neuspjeh.
Ali, idem, idem do kraja.
Jer te volim, Jedina.
23.9.2007
Ne mogu, koliko puta sam pokušao,
ne mogu šutjeti i pustiti tišini
da umjesto mene govori o ljubavi,
jer uvijek posumnjam da nije dovoljno.
Ja idem do kraja
i ništa me ne može zaustaviti.
Odustati neću, previše te volim,
ušutjeti ne mogu, previše se bojim.
Neka me zatvore, ludog,
neka me ismiju, tužnog,
neka me ostave, glupog.
Neka.
Na sve sam spreman,
jer samo jedno želim,
samo jednom se nadam.
Molitve me jačaju i guše svaku sumnju,
kad Beskraj mi odgovara čudima,
ali dobro znaš, Jedina,
da bole tvoje riječi i spotiču me,
pa da noći i dalje provodim plačući.
No, idem do kraja.
Dok mogu, dok ne propadnem,
svjestan što mi donosi neuspjeh.
Ali, idem, idem do kraja.
Jer te volim, Jedina.
23.9.2007
nedjelja, listopad 7, 2007
Nepažnjom sam uvrijedio tebe,
zanemario te i ostavio samu
da čekaš me tužna u tišini,
od straha i sumnje pritajena, nježna.
Propustio sam tko zna koliko puta
pokazati ti da samo za tebe živim.
Pritisnut brigom šutnju sam volio,
uz tebe me liječila već i tvoja blizina!
Sebično, zaliječen tvojom dobrotom,
nisam shvatio svu tvoju bol.
Sada znam.
Sada te molim.
Dopusti da budem tvoj.
4.10.2007
zanemario te i ostavio samu
da čekaš me tužna u tišini,
od straha i sumnje pritajena, nježna.
Propustio sam tko zna koliko puta
pokazati ti da samo za tebe živim.
Pritisnut brigom šutnju sam volio,
uz tebe me liječila već i tvoja blizina!
Sebično, zaliječen tvojom dobrotom,
nisam shvatio svu tvoju bol.
Sada znam.
Sada te molim.
Dopusti da budem tvoj.
4.10.2007
Ti, kao i uvijek, prihvaćaš muku.
Ja očajavam, borim se s utvarama.
Oboje živimo kako ne zaslužujemo,
bolji smo, znaš. Bolji smo, znam.
Zašto ne pustimo dušama da pokušaju?
Nek nestane strah, nek ljutnja ušuti.
Duše se znaju, pustimo ih...
4.10.2007
Ja očajavam, borim se s utvarama.
Oboje živimo kako ne zaslužujemo,
bolji smo, znaš. Bolji smo, znam.
Zašto ne pustimo dušama da pokušaju?
Nek nestane strah, nek ljutnja ušuti.
Duše se znaju, pustimo ih...
4.10.2007
subota, listopad 6, 2007
Na adresi http://www.jedinoj.com sam postavio uvodnu stranicu vezanu uz izdavanje zbirke pjesama "Mojoj Jedinoj".
Zasad samo možete vidjeti omot zbirke.
Planiram na web staviti i PDF zbirke, pa kad to postavim možete slobodno slati komentare e-mailom.
Zasad samo možete vidjeti omot zbirke.
Planiram na web staviti i PDF zbirke, pa kad to postavim možete slobodno slati komentare e-mailom.
Tijelo me boli, najdraža,
od ljubavi kojom ponirem
dublje nego ikad, u crnini,
kad pred tebe padam
i molim da prevladaš strah
i primiš me vjernog,
duše zapletene u tebi.
Gubim još jednu borbu,
jer hvata me strah
i crpi iz mene svu mirnoću,
vuče me da te vrijeđam,
a kad šutim razdire iznutra,
dio po dio tijela hladi
i krade mi nadu
da doživjeti ću
naše zajedničke snove.
Samo tvoju riječ čekam,
da postanem ti najbolji.
Ako tijelo dočeka,
živjet ću vječno!
Ako ne, umrijet ću sam.
5.10.2007
od ljubavi kojom ponirem
dublje nego ikad, u crnini,
kad pred tebe padam
i molim da prevladaš strah
i primiš me vjernog,
duše zapletene u tebi.
Gubim još jednu borbu,
jer hvata me strah
i crpi iz mene svu mirnoću,
vuče me da te vrijeđam,
a kad šutim razdire iznutra,
dio po dio tijela hladi
i krade mi nadu
da doživjeti ću
naše zajedničke snove.
Samo tvoju riječ čekam,
da postanem ti najbolji.
Ako tijelo dočeka,
živjet ću vječno!
Ako ne, umrijet ću sam.
5.10.2007
Što to u mojim očima vide
da puni nade prilaze baš meni?
Je li ono što tebe ostavi u sjeni,
kad svima bih sve što mogu dao,
pa posumnjaš da nisi i draga,
jer i za druge u meni živi silna snaga?
Pogledaj me bolje, Jedina!
Da, želim živjeti za druge,
ali uz tebe, mila, jer samo tebe volim!
Ljubav za njih poklanja mi nebo,
a u tebi, draga, srce mi i duša
svakog dana pronalaze spas.
2.10.2007
da puni nade prilaze baš meni?
Je li ono što tebe ostavi u sjeni,
kad svima bih sve što mogu dao,
pa posumnjaš da nisi i draga,
jer i za druge u meni živi silna snaga?
Pogledaj me bolje, Jedina!
Da, želim živjeti za druge,
ali uz tebe, mila, jer samo tebe volim!
Ljubav za njih poklanja mi nebo,
a u tebi, draga, srce mi i duša
svakog dana pronalaze spas.
2.10.2007
petak, listopad 5, 2007
Više smo zavrijedili od ovog nemira.
Svaki ljubavi tren zaslužuje više!
Moramo, Jedina, moramo pokušati!
Samo to je put koji vratit će sreću.
Pokušati.
4.10.2007
Svaki ljubavi tren zaslužuje više!
Moramo, Jedina, moramo pokušati!
Samo to je put koji vratit će sreću.
Pokušati.
4.10.2007
Slutim da me anđela čuva četa,
jer manje ih uspjelo ne bi
sačuvati me od svega što me ruši
i održati me da živim među vama.
Zbog njih me više ni ne plaši tama,
sve ih je više što teže je duši,
al pitam se zašto spasiti me žele,
kad bez Jedine ne želim biti spašen!?
Poslat ću ih da odlete od mene,
tek jedan nek ostane da me čuva.
Drugi nek krenu Jedinu mi pratit
i ojačati u njoj vjeru u istinu i ljubav.
Ako pomognu, nek ostanu njeni,
jer više ih trebati neću,
a njoj će uvijek biti pri ruci,
pomoći joj da osjeti sreću.
2.10.2007
jer manje ih uspjelo ne bi
sačuvati me od svega što me ruši
i održati me da živim među vama.
Zbog njih me više ni ne plaši tama,
sve ih je više što teže je duši,
al pitam se zašto spasiti me žele,
kad bez Jedine ne želim biti spašen!?
Poslat ću ih da odlete od mene,
tek jedan nek ostane da me čuva.
Drugi nek krenu Jedinu mi pratit
i ojačati u njoj vjeru u istinu i ljubav.
Ako pomognu, nek ostanu njeni,
jer više ih trebati neću,
a njoj će uvijek biti pri ruci,
pomoći joj da osjeti sreću.
2.10.2007
Čini se da smo izabrali strane,
pa umjesto radosti osjećamo prijetnje
i ovo što živimo radije nazivamo borbom.
Za što se to borimo, Jedina?
Riječima suvišnim sve bi razdvojili,
pa i duše koju su se pred vječnošću saplele u jedno.
Sad prošlost bi mijenjali, kako kome odgovara,
samo da izbjegnemo poglede,
samo da ostanemo nedorečeni, jadni.
A ništa ne nedostaje, tu smo!
Isti kao prije, možda malo pametniji.
Zar ljubavi nismo ostali dužni
sve kušnje proći, isprevrtati savijest,
pokušati i nemoguće ako nju time spasimo?!
4.10.2007
pa umjesto radosti osjećamo prijetnje
i ovo što živimo radije nazivamo borbom.
Za što se to borimo, Jedina?
Riječima suvišnim sve bi razdvojili,
pa i duše koju su se pred vječnošću saplele u jedno.
Sad prošlost bi mijenjali, kako kome odgovara,
samo da izbjegnemo poglede,
samo da ostanemo nedorečeni, jadni.
A ništa ne nedostaje, tu smo!
Isti kao prije, možda malo pametniji.
Zar ljubavi nismo ostali dužni
sve kušnje proći, isprevrtati savijest,
pokušati i nemoguće ako nju time spasimo?!
4.10.2007
četvrtak, listopad 4, 2007
Znaš me, predobro. Mogu se i svađati, ali znaš da bi gasio sunce za tebe.
Zadnjih udah poklonio bi tebi. Volim te! Čak i tvrdoglavu i hladnu.
Kako da te ne volim, Jedina? Možeš me zgaziti. Možda neću ustati. Ali ljubav neće nestati.
Možda i postoji ljepše mjesto od ovog svijeta. Među zvijezdama, tko zna gdje.
Al što je ljepota bez ljubavi tvoje? Što je život daleko od tebe?
Ti si ta...
Zadnjih udah poklonio bi tebi. Volim te! Čak i tvrdoglavu i hladnu.
Kako da te ne volim, Jedina? Možeš me zgaziti. Možda neću ustati. Ali ljubav neće nestati.
Možda i postoji ljepše mjesto od ovog svijeta. Među zvijezdama, tko zna gdje.
Al što je ljepota bez ljubavi tvoje? Što je život daleko od tebe?
Ti si ta...
Ova magla podsjeća na moje dane.
Ne vidim dalje.
Bez tebe sam ko usred polja prekrivneog gustom maglom. I još sve puno panjeva o koje se spotičem i nemam nikog da mi pomogne kad poljubim blatnjavu zemlju.
Htio bi živjeti. Blizu tebe.
Svaki ti dan dokazivati ljubav. Do kraja svijeta.
Ne mogu ovako lutati
Ne vidim dalje.
Bez tebe sam ko usred polja prekrivneog gustom maglom. I još sve puno panjeva o koje se spotičem i nemam nikog da mi pomogne kad poljubim blatnjavu zemlju.
Htio bi živjeti. Blizu tebe.
Svaki ti dan dokazivati ljubav. Do kraja svijeta.
Ne mogu ovako lutati
srijeda, listopad 3, 2007
Zar gubeći tebe smijem rasti
i, nikad jači, stjecati sigurnost
da molitvom mogu mijenjati svijet?
Kako da zahvaljujem Bogu
što mi znacima potvrđuje vjeru,
kad u isto vrijeme bez tebe dišem
i iznova od Njega milost tražim?
Kao da ne shvaćam Njegove riječi,
kao da premalo vjerujem,
u svemu što mi poklanja vidim čuda
i priznajem Njegovu nebesku moć,
ali i dalje bez tebe, Jedina, propadam
i samo tebi nudim da me podigneš.
22.9.2007
i, nikad jači, stjecati sigurnost
da molitvom mogu mijenjati svijet?
Kako da zahvaljujem Bogu
što mi znacima potvrđuje vjeru,
kad u isto vrijeme bez tebe dišem
i iznova od Njega milost tražim?
Kao da ne shvaćam Njegove riječi,
kao da premalo vjerujem,
u svemu što mi poklanja vidim čuda
i priznajem Njegovu nebesku moć,
ali i dalje bez tebe, Jedina, propadam
i samo tebi nudim da me podigneš.
22.9.2007
Za tebe ću vratiti vrijeme
i tisuće nebitnih sitnica
obojati ljubavlju.
Za tebe ću stvoriti mir
i svaki dan učiniti najljepšim.
Za tebe ću voljeti svijet
i tako nas smiriti
da dostojni doživimo povratak.
Za tebe ću učinit sve,
jer samo uz tebe postajem najbolji.
Ti mi, Jedina, dozvoli.
17.9.2007
i tisuće nebitnih sitnica
obojati ljubavlju.
Za tebe ću stvoriti mir
i svaki dan učiniti najljepšim.
Za tebe ću voljeti svijet
i tako nas smiriti
da dostojni doživimo povratak.
Za tebe ću učinit sve,
jer samo uz tebe postajem najbolji.
Ti mi, Jedina, dozvoli.
17.9.2007
utorak, listopad 2, 2007
Nisam te valjda vrijedan, ljubavi,
kad uz tebe već dugo ne dišem.
To što sad bih sve dao da te dirnem,
samo je poruka kojom me nebo bije
i podsjeća da morao sam bolje,
da nisam smio tako lako izgubiti
sve najbolje što sam ikad imao.
Kako ću sada, kad tebi ne vrijedim?
Samo u tebi vidjeh majku moje djece,
samo ti si za mene smirenje i spas.
Nisam te vrijedan, ljubavi.
Previše sam griješio, predrag ti bio.
Toliko uvjeren u tebe, a bezvrijedan.
27.9.2007
kad uz tebe već dugo ne dišem.
To što sad bih sve dao da te dirnem,
samo je poruka kojom me nebo bije
i podsjeća da morao sam bolje,
da nisam smio tako lako izgubiti
sve najbolje što sam ikad imao.
Kako ću sada, kad tebi ne vrijedim?
Samo u tebi vidjeh majku moje djece,
samo ti si za mene smirenje i spas.
Nisam te vrijedan, ljubavi.
Previše sam griješio, predrag ti bio.
Toliko uvjeren u tebe, a bezvrijedan.
27.9.2007
Zašto postoje ljudi
koji ne znaju da ljubav vrijedi više
od svih lijepih riječi,
od svih užitaka, svog vremena?
Zašto postoje ljudi
koji ne znaju iskrenošću zračiti,
već smeteni strahom
taje što osjećaju,
pa na kraju povrijede one koji ih vole?
Zašto ne znaju voljeti
i druge poput sebe,
zašto ne znaju podijeliti taj život
i snagu ljubavi koju svatko nosi?
Zašto?
Zašto si i ti takva, Jedina?
Kad si to postala poput njih?
16.9.2007
koji ne znaju da ljubav vrijedi više
od svih lijepih riječi,
od svih užitaka, svog vremena?
Zašto postoje ljudi
koji ne znaju iskrenošću zračiti,
već smeteni strahom
taje što osjećaju,
pa na kraju povrijede one koji ih vole?
Zašto ne znaju voljeti
i druge poput sebe,
zašto ne znaju podijeliti taj život
i snagu ljubavi koju svatko nosi?
Zašto?
Zašto si i ti takva, Jedina?
Kad si to postala poput njih?
16.9.2007
ponedjeljak, listopad 1, 2007
Ne želim te sanjati
I moliti svakog dana,
Samo zato jer te volim,
A tebi ni na tren
Moja duša ne nedostaje.
Otišao bih daleko
Da te nikad više ne vidim,
U neki svijet tako dalek,
Sve tamo da zaboravim –
Tvoje lice, ljubav tvoju.
Ali znaš da ne mogu,
Ostariti želim pored tebe.
29.9.2007
I moliti svakog dana,
Samo zato jer te volim,
A tebi ni na tren
Moja duša ne nedostaje.
Otišao bih daleko
Da te nikad više ne vidim,
U neki svijet tako dalek,
Sve tamo da zaboravim –
Tvoje lice, ljubav tvoju.
Ali znaš da ne mogu,
Ostariti želim pored tebe.
29.9.2007
Prelako bacam drvlje po sebi
i krivnju si predbacujem
kad te molim da oprostiš
i isprike moje prihvatiš.
Zar sam učinio išta strašno,
dovoljno veliko da razbije
sve što smo godinama gradili,
dovoljno da ukrade ljubav?
Ne, u meni krivac ne živi!
Ja jesam samo čovjek,
griješim, padam svaki dan!
Ali nisam krivac,
ne za ovo što si priredila!
Sve je ovo samo tvoja odluka,
tvoja želja da nešto mijenjaš,
bez pitanja, bez riječi,
nesvjesna što mi činiš.
Ali nisam poput drugih,
nisam poput tebe,
da tražim drugu tebe
i uz nju da čekam jutra.
Ja vjeran sam poput psa,
uz drugu neću dok ne skončam,
jer jednoj služim, jednu volim.
30.09.2007
i krivnju si predbacujem
kad te molim da oprostiš
i isprike moje prihvatiš.
Zar sam učinio išta strašno,
dovoljno veliko da razbije
sve što smo godinama gradili,
dovoljno da ukrade ljubav?
Ne, u meni krivac ne živi!
Ja jesam samo čovjek,
griješim, padam svaki dan!
Ali nisam krivac,
ne za ovo što si priredila!
Sve je ovo samo tvoja odluka,
tvoja želja da nešto mijenjaš,
bez pitanja, bez riječi,
nesvjesna što mi činiš.
Ali nisam poput drugih,
nisam poput tebe,
da tražim drugu tebe
i uz nju da čekam jutra.
Ja vjeran sam poput psa,
uz drugu neću dok ne skončam,
jer jednoj služim, jednu volim.
30.09.2007
Izdvojeno
- Uzalud se trudiš
- Otrovan stvarnošću
- Naučila si me
- Tog jutra
- Ja doma nemam
- Idem do kraja
- Sad je to vrijeme
- Neka su zadrhtale moje usne
- Srećom gorjeti
- Kako da te ne volim?
- Kao da želiš da postanem nitko
- Zar poslije svega
- Sve je manje moje ljubavi
- Riječi me vrate
- Tako lako zvuči
- Gasi li se moja zvijezda?
- Sretan rođendan, Jedina
- Sretan jer postojiš
- Budi uz mene (Padovi)
- Pobrkane vrednote
- Ako prestanem pisati tebi
- Označila si me za cijeli život
- Zašto živim (Ne smije te dirati njihov podsmijeh)
- Recite joj da ju volim
- Ne žalim
- Zašto važemo grijehe
- Uvjerite me
- Dobiti svoju Zvijezdu [2006]
- Bili smo jedno
- Čađa
- Bio bih glumac
- Uspjeli ste!
- Tišina u tvom imenu
- Možeš li?
- Kad shvatiš
- Kad me ne bude
- Kako sam uspio
- Bol i uvreda
- Čuvaj je, ptico
- Pričekaj me
Pretraga
OTLA princip