Ja doma nemam
Ja doma nemam, zemlja mi ne znači ništa.
Djece nemam da za njih ostajem,
tek žene koje moju tugu svojoj pribroje
i očima suznim propast moju prate.
Što znače mi baka i mati,
brat i prijatelji svi – braća, sestre?
Mogu bez mene, znam. Jači su.
Ja doma nemam, ne osjećam mir,
sjećanja mi njeno krilo za dom nude,
a stvarnost me nesrećom tjera.
O, Bože, smiješ li pritiskati jer živim?
O, ljudi, imate li pravo suditi
mojim pokušajima da dozovem Jedinu?
Najdraži moji, zar ćete me proklinjati
ako vas obučem u crninu
i odem tražiti mir u Očev dom?
Ja doma nemam, ovo nije moj svijet.
I ne vjerujem da će mi suditi
ako odem zbog sebe, zbog vas!
Možda izmolim da me vrate,
da dokažem da Ljubav može pobijediti.
Možda i ne. Zar je bitno?
(stihpostih.bloger.hr
- KOMENTIRAJ) |