Izazivam munje da približe me tebi, Bože,
ne bojim se nebesa dok pokazuju svoj bijes.
Glumim hrabrog koji spreman je i tebe kleti,
a znaš dobro da strahujem od njenih riječi.

Ne marim za hladne kišne kapi
što šalješ mi da pokažu kako izbrisati sve,
već ih polugol dok stojim ispod tebe
upijam kao da su poruka od nje.

Kad me zabljesne svjetlost tvoje moći,
kad me hlade vode koje izviru na nebu,
poželim s njom podijeliti trenutke.
Poželim s njom podijeliti sve.

(stihpostih.bloger.hr - KOMENTIRAJ)

Kad već budem pretvoren u prah,
hoće li raspjevani kos i nježna grlica
pratiti suzu kako klizi tvojim obrazom
dok palit ćeš svijeću na mom grobu?

Hoćeš li naći vremena da mi dođeš
ili će mi društvo praviti samo one
koje su me gledale neživog bez tebe,
trudeći se popraviti nepopravljivo?

Ako osjetim da vraćaš mi cvijet,
godinama prekasno,
ako osjetim ljubav u tvojoj tuzi,
možda ću na nebu pronaći mir
i bez tijela osjetiti sreću.

(stihpostih.bloger.hr - KOMENTIRAJ)