Uzalud se trudiš, ljubavi,
kad me tjeraš da te ostavim
i u tebi da gledam nešto loše,
da protiv tebe ustanem
i uzvratim ti i porušim mostove
i sa svoje strane, kako si ti već učinila.

Uzalud se trudiš, ljubavi,
jer svaki dan ponovno oživim
i sve što ponekad u bijesni tren zaustim
postaje bezvrijedno jer duša voli
i bez tebe mir nikad naći neće.

Uzalud se trudiš, ljubavi,
sve i da ti pomognem,
pa postanem najgori
i za tebe ne nađem ni jednu lijepu riječ,
nema načina, ja ga ne znam,
kako ugušiti istinu koju duša poznaje.
Ona voli dušu tvoju. Tebe. Kao i ja.

Tihani Mužinić (prije nego sam shvatio tko je)

(stihpostih.bloger.hr - KOMENTIRAJ)

Naučila si me priznati ljubav,
padati na koljena da ju sačuvam,
boriti se svime da ne zavlada tišina
i blagoslov ne postane dijelom prošlosti.

Bez svega ovog vječno bih sumnjao,
a sada spremno mogu izgubiti sve
i na kocku staviti što drugi srećom zovu
jer siguran da ljubav nas je takla
ne pristajem živjeti gušen prividom.

(stihpostih.bloger.hr - KOMENTIRAJ)