Riječi kojima sam stiskao srce
ne bih li mu naredio da stane
i kazni mi dušu za sve grijehe
koje sam željno umišljao
samo tebe da spasim,
sad sve redom povlačim
jer ne mogu dalje
bez da na tebe bacim kletvu
za godine u kojima tražim sebe,
onog starog, koji te ne mrzi,
onog boljeg, koji zna šutjeti.

Da, samo ti si kriva,
neka me razapnu ako nisi!
Ja nisam posustao,
nisam glumio da te volim,
nisam prevrtao vlastite riječi
i na kraju se utopio u lažima
shvativši da ne poznajem ljubav.

Sve poslije je nebitno,
sve poslije je priča o meni.
Potpisana tvojim rukopisom.

Dok grmim i param sliku o tebi
odjednom te smeta, odjednom te boli.
Dok te vrijeđam i nazivam droljom
padam dublje, ti to ne možeš znati,
jer gazim sebe, slamam sjećanja,
ali nakon svega što mi pripisuješ
i te grozne riječi koje biram
preblage su da te opišu drugima.

(nejasno.bloger.hr - KOMENTIRAJ)

Što sam sve činio,
čime sam izazivao poglede začuđenih,
presretan, najjači,
dok sam svakim korakom više lebdio
siguran u tebe,
oduševljen spoznajom da za mene živiš?!

Izazivao sam munje,
ispijao kišu,
prkosio sam suncu,
borio se s vjetrom!
Svijet je bio pozornica,
mi smo bili zaljubljeni,
drugi su bili nebitni.

Onog dana kad morao sam
ispiti gorku čašu koju si servirala,
ostao sam otrovan stvarnošću,
sam u našem svijetu,
osuđen ispatiti dane koji ostaju,
dok me ne uguše sjeta i tvoja oholost.

Za mene si živjela?
A nisi imala snage sa mnom podijeliti gorčinu
i isprati taj okus slatkom snagom ljubavi?!
Ne, nisi živjela za mene. Nikada.

(nejasno.bloger.hr - KOMENTIRAJ)